Novo izdanje u ediciji NAGLAVAČKE 2017 – pročitajte poglavlje iz knjige Dragiše Lapčevića “Rat i Srpska Socijalna demokratija”.
Milosrđe je produkat jedne društvene forme koja je krajnje nemilosrdna prema rodu čovečjem; ono ima za cilj: prikrivanje i pokrivanje oštrih klasnih suprotnosti koje u svojoj utrobi nosi današnji društveni poredak.
Dragutin – Dragiša Lapčević (1867–1939) je bio prvi predsednik Srpske socijaldemokratske stranke, narodni poslanik i odbornik, kao i urednik od jednog trenutka od strane režima zabranjenih Radničkih novina. Isticao se kao govornik, a svojim skupštinskim govorima kritikuje velike izdatke za vojsku, policiju, birokratiju i monarhiju, i protestuje zbog nedovoljnih izdvajanja za prosvetu, za narodno zdravlje i unapređenje privrede.
“Kad god se pružila prilika, poslanici Socijalne Demokratije su ulazili u diskusiju i borili se za protivratno držanje svoje Partije, pa su to činili i u skupštinskim odborima prilikom ocene pojedinih zakona.”
U 9. poglavlju njegove knjige “Rat i Srpska Socijalna demokratija” (prvo izdanje objavljuje Štampa “Tucović“, Beograd, Makenzijeva 3, 1925, drugo, fototipsko izdanje Slovo Ljubve, Beograd 1979, reprint MOST ART, Zemun, 2010.) pročitajte njegove govore iz Narodne skupštine iz perioda 1914 -1915.
Narodna Skupština bi, dakle, učinila akt pravde, kad bi predloženi zakon izmenila tako, da po njemu radno, siromašno i nevoljno stanovništvo dobije naknadu za oduzetu mu ili ratom onemogućenu materijalnu egzistenciju, naknadu na koju ima pravo, a ne milosrdnu pomoć koja pravi utisak da se, krivicom kapitalističkih klasa raznih zemalja koje su zavrle rat radi svojih odelitih kapitalističkih interesa, radno stanovništvo pretvara u prosjake i tretira kao lumpenproleterijat.
